''Šta se zbiva u arapskom svijetu?''
Na Forumu su učestvovali ambasador Nusret Čančar, ambasador Hajrudin Somun, prof. dr. Fikret Karčić i doc. dr. Dževad Hodžić

Veoma aktuelnu temu 11. Foruma Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića Šta se zbiva u arapskom svijetu? koji se održao  28. marta, predstavili su istaknuti poznavaoci i analitičari prilika na Bliskom istoku, profesori univerziteta i bivši ambasadori u arapskim zemljama, ambasadori Nusret Čančar i Hajrudin Somun, prof.dr.Fikret Karčić i doc.dr. Dževad Hodžić.

Moderator Foruma, Dževad Hodžić u uvodu je istakao da je tema Foruma veoma teško pitanje sa mnogim potpitanjima koje nosi neizvjesnost ali i obećanje, te da se ne radi o retoričkom već o obećavajućem pitanju.

Koji je karakter zbivanja u arapskom svijetu i, uprkos nizu različitosti, šta je to što povezuje arapski svijet, neka su od pitanja na koja je ambasador Nusret Čančar dao odgovore u uvodnom izlaganju. Ambasador je naglasio da su savremeni svijet obilježila dva cunamija, prirodni u Japanu i politički u arapskim zemljama, čije su posljedice neprocjenjive jer oni još traju. Podsjetio je da samo četri zemlje arapskog svijeta nisu pogođene političkim nemirima i previranjima. Prvi politički cunami je počeo 17. decembra 2010. godine kada su pokrenuti politički zahtjevi demonstranata protiv vladajuće ekonomske i socijalne politke. Drugi se dogodio u Egiptu, i tu su odgovori policije na mirne demnostracije bili brutalni, te su se zahtjevi demonstranata radikalizirali. Svojom upornošću su uspjeli u nastojanjima da okončaju vladavinu egipatskog predsjednika, ali je poginulo više od 1500 građana. Time je u arapskom svijetu oslobođena nevjerovatna energija. Tu su i primjeri Jemena, potom Libije čiji je ishod događaja najneizvjesniji. Brutalni obračuni sa demonstrantima, uslovio je proširenje pobuna na vojsku i vladu, te su mnogi otkazali poslušnost Gaddafiju. Nakona pada većine gradova u vlast pobunjenika, Gaddafi je pokrenuo akciju protiv građana i ubzro vratio izgubljene gradove. Od 17. februara su započele sankcije Gaddafiju i zračne intervencije protiv njegovog režima, što je već za sedam dana bombardovanja otvorilo put nastavku demonstracija. Zbog toga su se zahtjevi u Siriji i Alžiru intenzivirali, pobunjenici traže veća prava, traže uvođenje vjerodostojnog političkog pluralizma sa jasno definiranom pozicijom vladara.

Bez obzira na svu raznolikost, mogu se uočiti zajedničke odlike svih pobuna u arapskom svijetu: uzroci su isti, korupcija i organizirani kriminal, teror države; ciljevi su jedinstveni u svim državama, narod želi promjenu postojećeg stanja i novi ustav, odnosno vladavinu prava; sredstva i načini postizanja ciljeva su istovjetni, svi nemiri su počeli mirnim demonstracijama, a zasuti su mecima; i pobunenici su mlade generacije, nemaju profiliranu ideologiju, nisu cenzralizirani i niti imaju profilirano vođstvo.

U zaključku, ambasador je istakao da se radi o svenarodnoj arapskoj revoluciji, da su sve nastale iz zemalja radikalnih ideologija, da svi demonstranti traže civilno društvo i pravnu državu, čime je zaokružio svoj iscrpni pregled stanja u arapskim zemljama.

O uzrocima, porijeklu i pozadini događanja, govorio je ambasador Hajrudin Somun. On je na samom početku istakao težinu pitanja, te predstavio nekoliko teza: došlo je vrijeme i na arapski svijet da se mijenja, budući da u njemu decenijama vlada vanredno stanje; diktature su jedan od osnovnih razloga promijena; teza o arapskom despotizmu; dugotrajnost režima u tom svijetu; dvije vrste režima, predsjednički i monarhistički, s tim da je više napadam predsjednički.

Stanje cilja na novu demokratiju, ali ne zapadnog tipa. Međutim, vrline zapadne demokratije, kao što su izborni zakon, ustavna prava, mandat šefa države i vlade, bi se trebali, odnosno morali prihvatiti od zapadne demokratije. Novi dinamizam se pojavio u arapskom svijetu, javila se nova energija, porastao je stepen ponosa, časti, digniteta koji se izgubio od vremena mongolskih osvajanja. Više u arapskim zemljama nema straha, posebno kod mladih generacija.

Došlo je novo vrijeme, vrijeme za promjene i te promjene su revolucionarne, a još nisu revolucije, to je završna misao izlaganja ambasadora Somuna o uzrocima previranja u arapskom svijetu.

Izlaganje prof. dr.Fikreta Karčića ticalo se pravno-političkog ambijenta u različitim arapskim zemljama i o institucionalnim odrednicama koje uzrokoju ove prilike. Karčić je svoje promišljanje koncentrisao oko tri teze: modernizacija, kršenje ljudskih prava i globalni politički razvoj.

Modernizacija koja je započela krajem XVIII stoljeća, prvo je zahvatila vojsku i ona je postala nosilac modernizacije. Do tada je tipičan oblik vladavine bio muslimanskog karaktera, potom je preuzet republikanski oblik vladavine sa Zapada, ali bez pravno-političke kulture, odnosno preuzete su republike bez republikanskih vrjednosti. Posuđene institucije su izgubile svoju autentičnost. Ustabilila su se dva obilika uređenja, republički i monarhijski. Republikanski model je bio više kompromitovan, dok je monarhistički imao osnove, terminologiju islama, relativno sloboden izbore i opoziciju, ali i historijsko utemeljenje. Danas građani traže ukidanje vanrednog stanja, budući da je zadržavanje vanrednosg stanja vlada argumentirala tvrdnjom da bi slobodni izbori doveli na vlast islamiste. Međutim, ovi demonstranti nisu pokrenuti vjerskim spektom, oni samo žele pravno-političke promjene.

U prvom krugu se temi Foruma pristupilo retrospektivno, dok se drugi krug odnosio na budućnost i pitanje posljedica i učinaka dešavanja u arapskom svijetu.

Ambasador Nusret Čančar je ocijenio da će posljedice biti dalekosežne, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. On predviđa karakterističe posljedice: desit će se zastoj u razvoju tih zemalja, s tim da je Egipat svijetla ideja i da demonstracije nisu beznadežne. Egipatski model može ostalim zemljama poslužiti kao primjer. Ekonomske posljedice će biti i unutarnje i vanjske, što se može predstaviti libijskim primjerom jer će prilike u zemlji imati posljedice na globalnom tržištu, te će doći do zastoja sprovođenja tekućih ugovora, a to su gubici kako za vanjski svijet, tako i za Libiju. Međutim, za Rusiju bi to ovorilo novu mogućnost, ona bi zauzela energetsko tržište.

Radi se o gubicima na jednoj i dobicima na drugoj strani. U slučaju velikih lomova, svijet nema alternativu, dodatno će se zakomplicirati sigurnosna situacija i učinci će biti negativni po opravak od globalne krize.

Ambasador Čančar je odgovarajući na pitanje iz publike Kome je potrebno ovo stanje u arapskom svijetu i ko ga proizvodi? istakao svoje iznenađenje komunikacijskom kulturom tog dijela svijeta, te da upravo informisanje daje pokretačku snagu i energiju za nove demonstracije. Snaga i motivacija građana je enermna, ali se postavlja pitanje da li će umjeti upravljati tim krizama i da li će uspjeti sumirati ovo stanje.

Somun je u uvodu svog izlaganja naveo da će pitaje uticaja aktuelnih prilika na palestinsko-izraelske i arapsko-američke odnose biti aktuelno i za dvije-tri decenije, ali da će doći do prijelomnog rješenja tog pitanja. Doći će novi režimi, pro-palestinski, tako će se Izrael naći u popuno novom okruženju.

O ulozi islama kao političkog činioca, što je bilo pitanje publike, Somun je naveo primjer američkog straha od 11. septembra, te podsjetio da da u arapskim zemljama nema prisutnosti al-Qaedae, te to vidi kao mogućnost da se slika o islamu koja vlada u svijetu promijeni, a to je veoma pozitivno.

O pitanju institucionalne perspektive u kontekstu ljudskih prava je govorio prof. dr. Fikret Karčić. Karčić je pošao od dvije mogućnosti, ako dođe do demokratski kretanja i ako ona izostanu. U tome građani igraju važnu ulogu, te bi se mogao očekivati veći mehanizam za zaštitu ljudskih prava. Transformacija državno-političkih institucija je ono što se također očekuje kao promjena, kao i očekivanje da se islamske partije opredjele za demokratiju.

Problem je vezan za pravno-političku kulturu, te je nužno da arapske zemlje se opredijele za jedan od dva puta, da preuzmu model prirodnog prava sa zapada ili da pronađu ekvivalent u vlastitoj kulturi.

Karčić je u odgovoru na pitanje iz publike o ulozi islama i društvenih mreža, napomenuo da su do sada na vlasti bile institucije islama, i da demonstranti traže promjene koje se ne mogu povezati sa islamistima. Grupe pobunjenika su jako organizirane u širenju informacija putem Interneta i to je veoma važno, a ujedno i pokazatalje dubine tih promjena.

Na kraju, Hodžić je zaključio da su se otvorila mnoga nova pitanja i da će publika sa Foruma otići sa više pitanja nego što ih je imala kada je došla, što je kopliment za izlagače. Dodao je da dešavanja u arapskom svijetu demantiraju tezu o kraju povijesti, te da će zbivanja imati povijesne učinke, bez obzira na to kako se dalje budu razvijali.