Umjetnička djela
bosanskohercegovačkih autora
Zbirka umjetničkih djela Bošnjačkog instituta broji oko 1500 djela bh. autora

Zbirka umjetničkih djela Bošnjačkog instituta je nastajala nekoliko decenija, prvo kao privatna kolekcija Adil-bega Zulfikarpašića i njegove supruge Tatjane, a potom kao zbirka Bošnjačkog instituta.

Tu su zastupljeni najznačajniji bosanskohercegovački umjetnici, od Ismeta Mujezinovića, Hakije Kulenovića, Rizaha Štetića, Ibrahima Ljubovića, Voje Dimitrijevića, Mersada Berbera, Affana Ramića, Mevludina Ekmečića, do Safeta Zeca, Salima Obralića, Mehmeda Zaimovića, da nabrojimo samo neke.

 

Ismet Mujezinović, Susret naroda i boraca u Jajcu 1943, 1973.

 

Jedan broj umjetničkih djela je izložen u stalnoj postavci u galeriji u zgradi biblioteke, u Klubu Instituta i u Gazi Husrev-begovom hamamu. Kolekcija trenutno broji oko 1500 djela sa preko 200 zastupljenih autora.

Kolekcija sadrži slike, grafike, skulpture, levhe, tapiserije, i s obzirom na njenu veličinu, pokazala se potreba sistematizacije i formiranja nekoliko zasebnih zbirki:

  • Zbirka likovnih djela bosanskohercegovačkih umjetnika, gdje su najzastupljeniji umjetnici Bošnjaci
  • Zbirka likovnih djela umjetnika iz regiona
  • Zbirka stranih umjetnika sa dvije kolekcije akvarela austrougarskih slikara – oficira, Eduarda Loidolta i Edmunda Misere, čiji su radovi inspirirani bosanskohercegovačkim motivima
  • Zbirka Mersada Berbera
  • Zbirka Ismeta Rizvića

Svaka od ovih zbirki ukazuje na kulturnu misiju Bošnjačkog instituta, koje su već sada predmet pažnje kako historičara umjetnosti, tako i drugih istraživača kulturne historije Bosne i Hercegovine.

U Zbirci likovnih dijela bošnjaka 1988-2001., prof. dr. Ibrahim Krzović o galeriji Bošnjačkog instituta piše:
„Ideja o formiranju zbirke umjetničkih djela Bošnjaka stara je koliko i ideja o osnivanju Bošnjačkog instituta u Cirihu. Pojavila se kod osnivača i utemeljivača Bošnjačkog instituta gospodina Adila Zulfikarpašića, sad već davnih šezdesetih godina proteklog stoljeća, iznoseći je u „Bosanskim pogledima: „Družeći se sa likovnim umjetnicima od svoje rane mladosti, Adil-beg Zulfikarpašić je pokazao veliko interesovanje za slikarstvo što se u emigraciji pretvorilo u prikupljanje djela i stvaranje zbirke crteža, grafika, slika i skulptura.“

 

 

Hakija Kulenović, Jesen pod Ivanom, 1978.

 

Kada je otvoren Bošnjački institut u Cirihu 1988. godine, po izričitoj želji osnivača, pristupilo se intenzivnijem prikupljanju umjetničkih djela, posebno bošnjačkih stvaralaca kako bi se što prije formirala zasebna zbirka umjetničkih djela ... Zbirka se brzo širila i obogaćivala i Adil-begovim posrednim i osobnim susretima i kontaktima sa velikim brojem umjetnika ...

Primarni zadatak zbirke likovnih djela Instituta je predstavljanje umjetničkih ostvarenja Bošnjaka. Likovni umjetnici Bošnjaci djelovali su, a i vrednovani i eksponirani, sa ostalim umjetnicima u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu. 

Zbirka Mersada Berbera

Posebno mjesto u zbirci Instituta zauzimaju slike Mersada Berbera, 60 ulja i 8 grafika
Zbirka Ismeta Rizvića

U utorak 4. marta 2008. godine otvorena je stalna postavka zbirke „Akvareli Ismeta Rizvića“

Djelovanje likovnih umjetnika Bošnjaka, naravno, potvrđuje se u sučeljavanju i prožimanju s aktuelnim umjetničkim pojavama koje čine prostrane horizonte likovnog svijeta što postoji iznad i izvan prozaičnih podjela.

Usmjeravanje pažnje na djela Bošnjaka, njihovo kolekcioniranje podrazumijeva ovaj kontekst, ali ima i cilj da prikupljanjem djela i stvaranjem zbirke i njenog eksponiranog dijela u Institutu, podrži rad, pokaže domete i razinu ostvarenja Bošnjaka, te sačuva njihova djela za vrijeme koje dolazi.

 

 

Salim Obralić, Počitelj, 1987.

 

Zbirka je značajna tim prije što se zna da su se Bošnjaci relativno kasno uključili u modernu umjetnost. Zna se takođe, da su tome uzrok historijske kulturno-civilizacijske i duhovne prilike koje su se često na drastičan način smjenjivale ...

U Zbirci likovnih djela Bošnjačkog instituta, slično drugim galerijama u BiH, vidljiva je čvrsta veza sa klasičnim medijama kao i vezanost poetike umjetnika za svoj prostor i prostor svog kulturnog ishodišta.“