Prof. dr. Faris Gavrankapetanović
Adil-beg Zulfikarpašić 1921. - 2008.
Govor na komemorativnoj sjednici povodom smrti Adil-bega Zulfikarpašića

U Bosni se kaže: "ne veži tugu za srce", ali - smrt dragog prijatelja, koji je uz to bio i ličnost vanserijskog formata - ostavlja duboki ponor u nama i sve, pa i svijet oko nas, danas izgleda manji i tužniji. Adil-beg Zulfikarpašić je rođen u Foči 23. decembra 1921. godine, u uglednoj begovskoj familiji, koja je plemstvo stekla još u 16. stoljeću. Osnovnu školu završio je u Foči, gimnaziju u Sarajevu, a u Gracu, Beču i Frajburgu studirao je političke znanosti i pravo.

Još kao srednjoškolac politički se uključio u lievi pokret. Postavši u međuvremenu i član Komunističke partije Jugoslavije, u jesen 1941. otišao je u partizane. Početkom 1942. Adil-bega Zulfikarpašića su uhapsile vlasti NDH, i osudile ga na smrt. Spasio se bijegom 1942. godine, i do kraja rata borio se pod zastavom antifašizma u redovima narodnooslobodilačke borbe. Nakon rata imenovan je u prvu vladu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, kao pomoćnik ministra za industriju i trgovinu. No, duboko razočaran karakterom nove vlasti, 1946. godine donio je sudbinski tešku odluku da napustiti zemlju. Otišao je prvo u Italiju, potom u Austriju, a od 1954. godine stalno se nastanio u Švicarskoj. Radio je kao novinar, publicist, univerzitetski predavač, izdavač i bankar.

Osnivač je i predsjednik „Liberalnog saveza Bošnjaka" 1963. godine; član je izvršnog odbora „Liberalne intemacionale"; jedan od utemeljitelja „Demokratske alretnative", utjecajnog emigrantskog udruženja, koje se zalagalo za demokratiziranje komunističke Jugoslavije i njezinu decentralizaciju. Okupivši značajan broj Bošnjaka-intelektualaca, Adil-beg Zulfikarpašić pokrenuo je časopis „Bosanski pogledi", koji je od 1960. do 1967. godine izlazio u Beču i Freiburgu. U zajednici sa istomišljenicima, okupljenim oko „Bosanskih pogleda", 1964. osnovao je Liberalni savez Bošnjaka, čijim je predsjednikom postao na kongresu u Milanu.

U periodu od 1965. do 1976., Adil-beg Zulfikarpašić s velikim uspjehom ogledao se u međunarodnom biznisu i u bankarstvu. Ranih osamdesetih godina 20. stoljeća, povukao se iz poslovnog angažmana, i zdušno se posvetio političkoj i kulturnoj afirmaciji Bosne. Utemeljitelj je Bošnjačkog instituta u Cirihu 1988. godine, sa vrlo vrijednom zbirkom knjiga, dokumenata, rukopisa, slika, i raznovrsne arhivske građe. U osvit demokratskih promjena u bivšoj Jugoslaviji, Adil-beg Zulfikarpašić se vratio u domovinu, 1990. godine. Zajedno sa Alijom Izetbegovićem inicirao je osnivanje Stranke demokratske akcije, bivši izabran za njenog prvog potpredsjednika. No, ubrzo je napustio Stranku, zbog neslaganja sa dijelom njenog konzervativnog rukovodstva, i na nagovor prijatelja i saradnika osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju.

U nastojanju da spriječi rat i stradanje naroda u Bosni i Hercegovini, u junu 1991 godine pokušao je sa političkim rukovodstvom Srbije zaključiti tzv. Historijski sporazum, no ta plemenita inicijativa nije imala izgleda u atmosferi već razvijenih nacionalističkih zastava i ratničkih truba. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, efikasno pomaže u borbi protiv agresije svim raspoloživim sredstvima, kao i Bošnjacima u izbjeglištvu. Za sve vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu aktivno djelovala podružnica njegovog Bošnjačkog instituta iz Ciriha. Kao zapažen akter kulturnog i političkog života, pisao je rasprave, eseje i članke, i objavljivao ih je u mnogim novinama i časopisima u inostrantsvu. Mnogi od tih tekstova i intervjua sabrani su i objavljeni u 20-tak knjiga. Adil-beg je, također, bio angažiran u kulturnim institucijama i programima Bosne i Hercegovine, nesebično podstičući i pomažući mnogobrojne institucije i istaknute pojedince iz sfere kulture i obrazovanja.

Za svoj humanistički angažman i dobročiniteljski rad Adil-beg je, između ostalog dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Članovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine su ga na tajnom glasanju, bez ijednog glasa protiv, u aprilu 2003. godine izabrali za počasnog člana ANUBiH. Adil-begu je posebnu radost pričinila i dodjela počasnog doktorata pravnih nauka Univerziteta u Bihaću, 2007. godine. Teško je u ovoj tjeskobnoj prilici, pritisnutoj emocijama, naći dostojne riječi da se izrazi ljudska i humanistička veličina Adil-beg a Zulfikarpašića, bez sumnje jednog od najprobranijih ljudi koji su živjeli i djelovali u ovome podneblju. Na početku rekoh kako se u Bosni običava reći: ne veži tugu za srcu. No, u ovako iznimnom slučaju, tugu nadvisuje ponos što smo bili savremenici, saradnici, i prijatelji tako velikog čovjeka, kakav je bio Adil-beg Zulfikarpašić. Možda Svevišnji i želi da svaki od nas upozna popriličan broj pogrešnih ljudi, prije nego nam upriliči susret s onim pravim. Pošto se to meni dogodilo sa dragim Adil-begom Zulfikarpašićem, ostajem trajno i neizmjerno zahvalan.