Prof. dr. Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a
Adil-beg Zulfikarpašić 1921. - 2008.
Govor na komemorativnoj sjednici povodom smrti Adil-bega Zulfikarpašića

I drug i Beg, Adil Zulfikarpašić, je imao 20 godina kada je od ustaških vlasti uhapšen i nakon torture, kao partizan i patriota, prvi put bio osuđen na smrt. Poznato je kako je pod dramatičnim okolnostima uspio pobjeći iz zatvora. On svoje život nije mjerio brojem godina, već količinom života u tim godinama... Baš zato je nakon svoje dvadesete godine, i bijega od smrti, proživio još nekoliko ljudskih života. Danas, Bošnjački institut, fondacija sa bogatom i vrijednom zbirkom knjiga, slika, dokumenata, rukopisa i druge arhivske građe, ima 20 godina svoga postojanja. Baš kao štoje imao i mladi, partizan, beg, u doba ondašnjeg fašizma.

Ovaj put znao je da ga je opaka bolest osudila na smrt. Ali znao je i da je Institut, baš kao i on, u svojim dvadesetim godinama, spreman za bijeg u novu dugovječnost. Za to ga je godinama pripremao. Pravi lideri, sa vizijom pred sobom i djelom iza sebe, se poznaju i po svijesti i tome da se njihova djela, države, organizacije ili institucije, u vremenu, mjere više po onome kako žive nakon što lideri odu, nego dok su tu. Zato je pravio Bošnjački institut po svojoj mjeri, ali je pravio i instituciju koja će živjeti nove živote i kada njega ne bude.

Pravio je instituciju posvećenu ostvarenju sna, vizije Evropske Bosne i Hercegovine, željne budućnosti, svjesne svoje prošlosti. Vjerovao je da su naše različitosti, naša prednost, a ne naša mana. Pokazao je svojim životom, i Bošnjačkim institutom, svojim djetetom, koje je spremao za dugovječnost, da se vrijedi boriti za Bosnu i Hercegovinu. Bošnjački institutu je pravio kao mjesto koje će pomoći stvaranju moderne države, kroz skupljanje znanja, širenje spoznaje i razumijevanja o Bošnjacima, Bosni i o njenom čovjeku.

Bošnjački institut je pravljen sa misijom da okuplja, a ne da dijeli, ljude koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju svojom državom. Tako npr. i naizgled logičnu dilemu, da li Institut praviti kao vakuf ili švicarsku fondaciju ili bosanskohercegovačku instituciju, Bošnjak je riješio jednostavno - i vakuf i švicarska fondacija i bosanskohercegovačka institucija. Tako u ovoj Bosni može. Tako u ovakvoj Bosni treba. Bile su bošnjakove riječi... Zato je lažne dileme koje su razdirale ovu zemlju jednostavno rješavao.

Bosna ili Bošnjaci? Ljevičar ili liberal? Mi ili oni? Pravo na vjeru ili na sumnju? Narodni čovjek ili intelektualac? Muslimani ili evropljani? Istok ili zapad? Antifašista ili demokrata? Partizan ili patriota? Imati ili davati? Elita ili narod? Poraz ili pobjeda? Obični čovjek ili gospodin? Drug ili beg... Za druga i bega nije bilo dileme. Odgovori su bili kao i njegova Bosna i Hercegovina. Jasni i precizni. I Bosna i Bošnjaci. I mi i oni... Dileme, pitanja „ili - ili - ili" je pretvarao u putokaze „i - i - i. Okupljanje oko zajedničkih principa i vrijednosti, a ne dijeljenje oko lažnih dilema, je bio njegov lični izbor. Znao je: Podijeljeni oko prošlosti lak smo plijen. Ujedinjeni oko budućnosti imamo šansu. Zato će Bošnjački institut biti mjesto dijaloga, uticaja na javno mnijenje, mjesto okupljanja ljudi, znanja i ideja potrebnih Bosni i Hercegovini. A Pred nama je dug put. Prikupljanja, kreiranja, širenja, promoviranja i demokratiziranja znanja o našoj državi, kulturi i tradiciji. Koristeći sve što je iza nas, osvajajući nova znanja i tehnologije, u ostvarenju naše misije,

Bošnjački institut neće popravljati prošlost već će pomagati da ujedinjeni oko zajedničke vizije, pravimo put ka budućnosti. Naše domovine. Države Bosne i Hercegovine. Drug i Beg, partizan i liberal, Adil Zulfikafpašić je preuzeo amanet od naših predaka. Dobrih Bošnjana. Dao ga je nama. Učiniti ćemo sve što je u našoj moći, da ga predamo novim pokoljenjima. Da im damo šansu, pomognemo im, da budu vrijedniji i pametniji, bolji od nas.

Da žive naš san.