''Kulturna katastrofa u srcu Evrope: kulturno nasljeđe u plamenu balkanskih ratova 90-tih''
András Riedlmayer održao predavanje o svom djelovanju na Balkanu i svjedočenju u Haškom tribunalu, te o sve većem priznavanju veze između zaštite kulturnog nasljeđa i ljudskih prava.

Vrhunski stručnjak o razaranju kulturnog nasljeđa na Balkanu András Riedlmayer je 10. maja održao predavanje Kulturna katastrofa u srcu Evrope: kulturno nasljeđe u plamenu balkanskih ratova 90-tih, u organizaciji Bošnjačkog instituta uz podršku Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD.

András Riedlmayer se prije tridesetak godina počeo baviti Bosnom i Hercegovinom, a njegova veza sa našom zemljom se intenzivirala početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Osim aktivnog pisanja o razaranju kulturne baštine, dokumentiranja i istraživanja i svjedočenja, inicirao je i projekat „The Bosnian Manuscript Ingathering Project“.

Na samom početku svog izlaganja, Riedlmayer je napomenuo da je uočio jednu karakteristiku za sve ratove na Balkanu, naime da je meta razaranja i uništenja civilno stanovništvo i kulturni i vjerski spomenici. Predstavljajući najznačajnije primjere u ratovima na Balkanu 1991-1999. godine fotografijama civila i objekata, ukazao je na glavne odlike, namjere i ciljeve razaranja, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine do Kosova.

Cilj ratnih pustošenja srpske vojske je bio plansko uništenje svih materijalnih dokaza kulture drugih naroda i vjerskih grupa, Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, te dokumenata o posjedovanju zemljišta. Bilo je i slučajeva uništenja kulturnih i vjerskih objekata i od strane Armije BiH, međutim ne može se govoriti o masovnom niti planskom uništenju, već o pojedinačnim slučajevima u toku ratnih događanja. Tako, na kraju rata, u Republici Srpskoj nije bilo ni jedne džamije, a u Federaciji BiH 75% džamija je bilo ili potpuno uništeno ili oštećeno, dok su mnogobrojne katedrale i crkve ostale neoštećene.

Osim iskustva svjedočenja, govorio je i o svom poduhvatu revizije ratnog pustošenja. Uništavanje kulturnog nasljeđa nedvosmisleno dokazuje kulturni genocid gdje su ljudi ubijani s posebnom namjerom, napadnuti zbog njihove kulture. Kada se unište historijski zapisi i kulturni spomenici, uništena je zajednica.

Da uništavanje nije završeno 1999. godine pokazuje činjenica spaljivanja arhiva pri islamskim institucijama u Nišu i Beogradu 2004. godine. Na kraju svog iscrpnog izlaganja, Riedlmayer je poručio – Sjećaj se i nemoj zaboraviti!

------

András Riedlmayer je rukovodilac Dokumentacijskog centra Aga Khan programa za islamsku arhitekturu na Harvard univerzitetu, a posljednje dvije decenije se bavi istraživanjem i dokumentiranjem razaranja kulturnog nasljeđa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Svjedočio je kao vještak o destrukciji kulturnog nasljeđa na suđenju Slobodanu Miloševiću i u nekoliko drugih slučajeva pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnim sudom pravde (ICJ).

O razaranju kulturnog nasljeđa na Balkanu kontinuirano je objavljivao članke i radove, te održao brojna predavanja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.


(Bošnjački institut)