BIOGRAFIJA ADIL-BEGA ZULFIKARPAŠIĆA

Utemeljitelj i osnivač Bošnjačkog instituta, Adil Zulfikarpašić, rođen je 23. decembra 1921. godine u Foči, kao potomak stare bosanske plemićke porodice bega Čengića. Iako je veći dio svog života proveo u emigraciji, biografija i cjelokupan rad ovog istaknutog bosanskohercegovačkog i bošnjačkog intelektualca i političara povezani su sa Bosnom i Hercegovinom.

Već kao gimnazijalac, pokazujući spremnost na borbu za socijalnu pravdu i jednakost, društveno se angažira i pristupa komunističkoj omladini. Nedugo potom postaje član Komunističke partije Jugoslavije, čiji je bio istaknuti aktivist, unatoč tome što je nerijetko sa njom dolazio u sukobe. Njegovu antifašističku borbu i djelovanje u Drugom svjetskom ratu obilježilo je i ustaško hapšenje 1942. godine u Sarajevu.

Neodstupanje od svojih etičkih i ideoloških načela pokazuje na funkciji pomoćnika ministra trgovine u prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine, kada uviđa nemogućnost uspostavljanja socijalne pravde zbog povećanja apetita vodećeg komunističkog sloja za materijalnim dobrima i ugodnim životom. Odlučivši da će napustiti takvo socijalno okruženje, Adil Zulfikarpašić odlazi u Trst 1946. godine, čime započinje period njegovog emigrantskog i disidentskog života. U Innsbrucku i Grazu studirao je političke nauke, a 1954. godine prelazi u Švicarsku, gdje se afirmira kao istaknuti predstavnik bošnjačke dijaspore. Bogati društveno angažirani i politički život koji je vodio u Švicarskoj ogledao se, između ostalog, u pristupanju Liberalnoj internacionali, te radu na projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije, održavajući bliske veze sa bečkom novonastalom jezgrom bošnjačke demokratske emigracije. U Beču 1960. godine pokreće političko-kulturni mjesečni časopis Bosanski pogledi, koji izlazi do 1967. godine okupljajući muslimanske iseljenike širom svijeta, koji su pod utjecajem različitih nacionalnih i političkih struja u emigraciji bili sve više u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet. Sa demokratski orijentiranim Bošnjacima okupljenim oko Bosanskih pogleda 1964. godine započinje osnivanje Liberalnog saveza Bošnjaka.

Profilirajući se kao uspješan i ugledan poslovan čovjek od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina, Adil Zulfikarpašić početkom 1980-ih posvećuje se u potpunosti političkom i kulturnom radu za Bosnu i Hercegovinu razvijajući ideju osnivanja kulturne institucije za proučavanje prošlosti Bosne i promoviranje njene kulture.

U junu 1988. godine osniva “Bosniaken Institut – Stiftung Adil Zulfikarpasic” u Zürichu, sa statusom fondacije. Ostvarujući svoju dugogodišnju želju, Bošnjački institut 2000. godine iz Züricha izmiješta u Sarajevo gdje osniva “Bošnjački institut – Fondaciju Adila Zulfikarpašića”, u koju smiješta sve fondove i zbirke i koji počinje sa radom 2001. godine u punom kapacitetu bibliotečke, kulturne i naučne ustanove.

Adil Zulfikarpašić, vakif, kulturni mecena, dobročinitelj, istaknuti borac za unapređenje kulturnog i obrazovnog života Sarajeva i općenito Bosne i Hercegovine, tokom svog života primio je brojna priznanja, a neka od najznačajnijih su Počasni doktor pravnih nauka Univerziteta u Bihaću 2007. godine, Povelja počasnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH 2003. godine i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 2002. godine.

Opširniju biografiju osnivača Bošnjačkog instituta Adila Zulfikarpašića možete pročitati OVDJE.

Odabrani citati vakifa Adila Zulfikarpašića
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    ''Stećci su se širili pod uticajem bogumila. Svaka se kultura širi i ima svoj uticaj. Francuska nauka bogumilstvo smatra jednom demokratskom, autohtonom, samoniklom vjerom. Ona nije sekta katoličanstva, niti sekta pravoslavlja (...) Bogumilstvo je imalo poseban odnos prema ženi, prema zbližavanju ljudi, prema trgovini.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Politika u emigraciji, 1990.
    „Budući da sam ja imao osjećaj pripadnosti bošnjaštvu i muslimanima, nikad se nisam stidio što sam musliman, što sam Bošnjak, što sam plemić. Ja sam to shvaćao kao nešto što obavezuje: sve što sam naučio, naučio sam u tim sredinama. ”
    Politika u emigraciji, 1990.
  • Bosanski pogledi, 1962.
    ''Nama Bošnjacima – muslimanima je neshvatljivo, da Srbi – pravoslavni ili Hrvati – katolici, žele pripajanje Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao neke provincije, a još nam je manje razumljiv pristanak, da se naša domovina raskomada.''
    Bosanski pogledi, 1962.
  • Povratak u Bosnu, 1990.
    ''Kad uzmete srednjovjekovnu historiju Njemačke, Francuske ili Engleske, vidjećete da ona tone u legende, u priče, u mitove... U jednom momentu historija prestaje biti historija i postaje legenda. Međutim, mi imamo svoje važne historijske dokumente iz tog vremena, prije svega zahvaljujući dubrovačkoj arhivi. Osim toga mi imamo Povelju Kulina bana i cijelu korespondenciju na bosančici. Povelju Kulina bana danas može razumjeti i čitati svaki čovjek koji je završio osnovnu školu.''
    Povratak u Bosnu, 1990.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    ''(...) u politici komunista ima niz grubosti, niz propusta, što su protivnici, a i narodi, osjetili kao balast. Ali je nepobitna činjenica da su komunisti u toku rata odigrali za Bošnjake jednu historijski pozitivnu ulogu, tim samim što su vrlo energično i nedvosmisleno pobijali četnički pokret, masakre nad Bošnjacima i što su se borili protiv ustaša.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    ''Činjenica je da je autohtono bosansko stanovništvo, bivši bogumili, starosjedioci koji su se u jednom periodu možda i identificirali s turskom vlasti, da su u njeno vrijeme doživjeli veliku kulturnu renesansu, dobili politički značaj, a da se nisu odrekli vlastite domovine Bosne.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Povratak u Bosnu, 1990.
    ''Po onome koliko se u našim školama uči bosanska historija, o onome kako je nedavno proslavljena osamstota godišnjica Povelje Kulina bana, vidi se da se bosanska historija hotimično zapušta. Ali, mi, ljudi iz Bosne, imamo sigurno najjasnije i najčistije argumente da govorimo o svojoj prošlosti.''
    Povratak u Bosnu, 1990.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    "Nažalost, kod nas postoji izokrenuta srpska i hrvatska historija, pa i naša bošnjačka historija. Svaki historičar na Balkanu ne polazi sa stanovišta da ispita istinu, nego da dokaže svoju tezu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosni ili o nekoj trećoj Bosni, i onda traži argumente koji mu odgovaraju. Tu ima nevjerovatnih apsurda.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    „Sad mi izgleda - a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja - da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličnost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traže izvjesne tolerantne crte. Islam sam doživio u mladosti, i tada je on u mom osjećanju probudio sve ono što je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doživio kao tolerantnu vjeru, i sama ta činjenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao.”
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Bosanski pogledi, 1962.
    'Za nas je Bosna centar i cilj, naš ideal i naša nada – naša nedjeljiva domovina.''
    Bosanski pogledi, 1962.
  • Bosna i bošnjaštvo, 1990.
    "U ovim bosanskim prostorima islam dobija nove dimenzije. To nije vjera ostataka turske okupacije, to više nije 'bara ni rukavac koji će usahnuti', to postaje vjera suverenog naroda, koji je starosjedilac u Bosni..."
    Bosna i bošnjaštvo, 1990.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    ''Nacionalizam je vezan za zemlju na kojoj se to (nacionalizam) događa. Srpski za Srbiju, hrvatski za Hrvatsku, grčki za Grčku, prema tome, bosanski nacionalizam mora biti vezan za Bosnu.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
  • Okovana Bosna, 1994.
    ''Bosna, dakle, ima stvarne i karakteristične uvjete koji je legitimiraju kao državu i snažnu posebnost. Ona je jedna od rijetkih zemalja koja u procesu svoga stvaranja u Srednjem vijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru – bogumilsku, koja potječe iz manihejsko-dualističkog korijena kao što kršćansko potječe iz židovskoga, i na tom teritoriju stvara državu.''
    Okovana Bosna, 1994.
  • Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.
    ''Mislim da u Bosni postoji jedan fenomen, taj sentiment muslimana Bošnjaka prema predislamskoj historiji Bosne. (...) Vidite, kako god se ja osjećam muslimanom, imam i jednu intimnu, jaku simpatiju za patarensku, bogumilsku Bosnu i za njenu historiju. U traženju svog identiteta velik sam dio vremena proveo izučavajući staru bosansku predislamsku historiju.''
    Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.