“Bašagić u svom i u našem vremenu”
“Bašagić u svom i u našem vremenu”
Uvodničar Foruma je bio dr. Hilmo Neimarlija, a o Bašagiću su govorili. prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, doc. dr. Lejla Gazić i prof. dr. Amir Ljubović.
“Na pučini svjetla” gori
Kao alem žiška sjajna;
Da je shvati svak se mori,
A svakom je – opet tajna.
(Safvet-beg Bašagić: Na pučini svjetla.)
U četvrtak, 23.12.2010. g. Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića organizirao je 10. Forum sa temom Bašagić u svom i našem vremenu. Uvodničar Foruma je bio dr. Hilmo Neimarlija a o Bašagiću su govorili prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, doc. dr. Lejla Gazić i prof. dr. Amir Ljubović.
Dr. Hilmo Neimarlija je uvodu istaknuo ulogu Safvet-bega Bašagića u afirmisanju duhovnog i kulturnog života Bošnjaka i Bosne i Hercegovine naglasivši da je Bašagićevo vrijeme, kraj 19. i početak 20. stoljeća, bilo vrijeme smjene civilizacijskog poretka dolaskom Austro-Ugarske monarhije, te je bilo sažeto u pitanju bivanja, pitanju bića, šta ljudi i zajednica jesu i po čemu jesu? Za dr. Neimarliju, u ličnosti Safvet-bega Bašagića su ujedinjena sva pitanja i dileme njegovog vremena, te vjerski, slavenski, bosanski i evropski identitet Bošnjaka.
Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović se u svom izlaganju osvrnuo na biografiju i djelo Safvet-bega Bašagića ističući raznoliku i bogatu Bašagićevu biografiju, doktor filozofskih nauka, orijentalista, historičar, kritičar, pisac, prevodilac, folklorista, etnolog, osnivač kultunih društava “Gajret” “El-Kamer” i “Muslimanskog kluba”, osnivač litova Behara i Ogledala, predsjednik Bosanskog sabora i kustos Zemaljskog muzeja. Prof. Rizvanbegović je posebno istaknuo slabu zastupljenost Bašagićevih djela u obrazovnom sistemu naglasivši kako se izabrana djela Safvet-bega Bašagića prvi put objavljuju tek 70-tih godina 20-tog stoljeća.
O značaju Safvet-bega Bašagića u proučavanju bošnjačke književnosti na orijentalnim jezicima govorila je doc. dr. Lejla Gazić. U svom izlaganju dr. Lejla Gazić se osvrnula na ulogu Safvet-bega Bašagića u oblasti orijentalistčkih istraživanja u BiH. «Safvet-beg Bašagić je dao nemjerljiv doprinos brojnim radovima po kojima se smatra pionirom bosanskohercegovačke orijentalistike i utemeljiteljem naučnog pristupa u ovim istraživanjima kod nas, po uzoru na evropsku metodologiju u toj oblasti.» (Lejla Gazić: Naučno i stručno djelo Safvet-bega Bašagića. Sarajevo : Orijentalni institut, 2010. Str. 7.).
O Bašagićevoj bogatoj kolekciji orijentalnih rukopisa, 278 kodeksa sa 598 samostalnih djela, govorio je prof. dr. Amir Ljubović koji je obradio Bašagićevu kolekciju orijentalnih rukopisa u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi, te široj javnosti predstavio jednu od najznačajnijih kolekcija bošnjačke kulture na orijentalnim jezicima uopće u svojoj knjizi Nad Bašagićevom zaostavštinom. Prilikom svog izlaganja prof. Ljubović je učesnicima Foruma prikazao kratki film o Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi u kojem je posebno predstavljena, kao raritetna i veoma vrijedna zbirka, Bašagićeva kolekcija orijentalnih rukopisa koja je zbog svog velikog značaja uvršetena u The Memory of the World, UNESCO-ov program za zaštitu i širenje dragocijenih arhivskih fondova i zbirki biblioteka iz cijelog svijeta.
10. Forum Bošnjačkog instuta široj javnosti je predstavio velikana bošnjačke i bosanskohercegovačke historije i kulture, Safvet-bega Bašagića, autora brojnih pjesama, drama i tekstova o historiji i kulturnoj historiji BiH, te strastvenog istraživača rukopisne i arhivske građe, nepravedno, često zanemarenog i slabo predstavljenog u ranijim sistemima obrazovanja.
Biografija Safvet-bega Bašagića
Dr. Safvet-beg Bašagić, (1870, Nevesinje – 1934, Sarajevo), rodio se kao sin Ibrahim-bega Bašagića i majke Almase, kćerke Derviš-paše Čengića, unuke Smail-age Čengića. Otac, Ibrahim-beg Bašagić je bio jedan od posljednjih bosanskih pjesnika na turskom jeziku, poznat u literaturi pod pjesničkim imenom “Edhem” što je imalo uticaja na Bašagićevo kasnije interesovanje za djela bošnjačkih autora na orijentalnim jezicima.
Nakon završene ruždije, pohađao je sarajevsku gimnaziju i počeo pisati pjesme koje su u to vrijeme bile objavljene u Bošnjaku, Nadi, Viencu i Prosvjeti. Stečeno znanje u poznavanju stranih jezika, arapskog, turskog, perzijskog, njemačkog, latinskog i grčkog jezika, pomoglo mu je u istraživanju i proučavanju bogate kulturne historije BiH.
Od 1895-1899. g. studirao je orijentalne jezike i historiju na Bečkom univerzitetu. Po završetku studija 1899. g. Bašagić se vraća u Sarajevo gdje izdaje svoje djelo Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463-1850.). 1900. g. zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće Behar, list za pouku i zabavu, koji je izlazio od 1900-1911. g. Iste godine, Zemaljska vlada imenuje Bašagića za profesora arapskog jezika u sarajevskoj Velikoj gimnaziji. Osnivač je društva “Gajret”, “El-Kamer” i “Muslimanskog kluba” a 1907. g. pokreće list Ogledalo koji je štampan u 13 brojeva.
Doktorsku disertaciju sa naslovom Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der orientalischen Literatur završio je na Univerzitetu u Beču i nakon položenih doktorskih ispita iz orijentalnih jezika i književnosti, te historije filozofije, promoviran je u doktora filozofskih nauka.
Prof. Vjekoslav Klaić predložio je Bašagića za profesora na katedri orijentalnih jezika Zagrebačkog sveučilišta što je Bašagić morao odbiti zbog izbora za nezavisnog kandidata u Bosanskom saboru. Nakon smrti Ali-bega Firdusa, Bašagić postaje predsjednik Sabora te tu dužnost obavlja dva puta.
1912. g. objavio je svoju doktorsku disertaciju na bosanskom jezku Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti.1920. g. odlukom Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS Bašagiće je postavljen za kustosa Zemaljskog muzeja te počinje raditi na obradi i katalogizaciji orijentalnih rukopisa Zemaljskog muzeja.
Umro je 9. aprila 1934. g. u Sarajevu.
Povezane objave
28/11/2024
14/06/2024
