“Bošnjački institut u procesima kulturnog i političkog samoodređenja Bošnjaka”

“Bošnjački institut u procesima kulturnog i političkog samoodređenja Bošnjaka”

Sad mi izgleda – a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja – da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličnost.

(Adil-beg Zulfikarpašić)

Sa ciljem da se ocrta značaj Bošnjačkog instituta, prve nacionalne institucije Bošnjaka, u oblikovanju ideje bošnjaštva i sa ambicijom da se predstavi uloga i veličina Adila-bega Zulfikarpašića u afirmaciji bošnjaštva, održan je, u četvrtak, 14. oktobra 2011. godine 12. Forum Bošnjačkog institua na temu Bošnjački institut u procesima kulturnog i političkog samoodređenja Bošnjaka.

Učesnici Foruma su bili prof. dr. Šaćir Filandra, prof. dr. Enes Karić, prof. dr. Ivo Komšić i dr. Hilmo Neimarlija.

Forum je otvorio i prisutne pozdravio dr. Hilmo Neimarlija, naglašavajući u samom uvodu da je jedan od povoda Foruma i desetogodišnjica od osnivanja Bošnjačkog instituta u Sarajevu, reprezentativne kulturne institucije u Bosni i Hercegovini. Objasnio je da formalni trenutak osnivanja Instituta 1988. godine u Zürichu nije stvarni početak, budući da su mu prethodile aktivnosti njegovog darivatelja; odbrana i afirmacija političke alternative i odbrana i afirmacija kulturno-religijskog identiteta bošnjačkog naroda. Podsjetio je prisutne da je Bošnjački institut izrastao iz nastojanja njegovog utemeljitelja u emigraciji da se afirmira politička alternativa, odbrana individualiteta i identiteta bošnjačkog naroda. Već 60-tih godina Adil-beg Zulfikarpašić je bio nosilac aktivnosti koje su bile u funkciji ciljeva koji su odredili karakter Bošnjačkog instituta.

O razlozima i okolnostima osnivanja Instituta u Zürichu, o kulturnom ambijentu na kojem se razvijala zamisao Adil-bega Zulfikarpašića, govorio je prof. dr. Enes Karić. Istakao je da se ideja Bošnjačkog instituta vidi već davne 1955. godine sa prvim brojem Bosanskih pogleda, časopisa u kojem je Bosna profilirana kao povijest, društvo, tradicija, duhovnost. Dakle, ideja Bošnjačkog instituta rađa se već na stranicama Bosanskih pogleda, a formalno tek 1988. godine.

Dr. Hilmo Neimarlija je prokomentarisao veličinu i bogatsvo, te raznovrsnost fonda koji se čuva u Institutu, napominjujući da se već po strukturi fonda (Bosnika, Kroatika, Serbika, Emigrantika, Jugoslavika, Balkanika, Judaika…) vidi idejna koncepcija Instituta, s obzirom da ne pokriva samo Bosnu i Hercegovinu, već region, Zapadni Balkan.

O političkim aspektima koji su prethodili osnivanju Instituta i o razlozima što je on ipak eminentno kulturna institucija, govorio je prof. dr. Šaćir Filandra. Važnost političkog djelovanja Adil-bega Zulfikarpašića, smatra on, još nije na pravi način uviđena, s obzirom da nam nedostaje historijska distanca. O Adil-begu Zulfikarpašiću je kazao da je on bio politačar velikog formata zahvaljujući kojem je nacionalno pitanje Bošnjaka ostalo u žiži interesovanja. On je svojim aktivnostima kreirao ideju bošnjaštva, afirmirao i razvijao, pa je na taj način nacionalna bošnjačka svijest stvorena prvo u emigraciji, a potom počela zaživljavati i u Bosni i Hercegovini. Također je govorio o nizu godina i razvojnom putu njegovog politčkog djelovanja, počev od odlaska u emigraciju, preko uključenja u Liberalnu internacionalu do 90-tih godina.

Prof dr. Ivo Komšić razgovarao je na temu demokratske alternative koju je razvijao Adil-beg Zulfikarpašić, govoreći o njegovoj emigraciji, o jugoslovenskoj emigraciji uopće i najvaćnijim strujama i predstavnicima. Po njegovom mišljenju, najveća uloga Adil-bega Zulfikarpašića osobno je bila ta što je on nastupao kao čovjek naroda – želio je afirmaciju svog naroda. On je pokušavao formulirati i formirati bošnjački identitet, nastojao je istaći politički subjektivitet. On je, sa ljudima okupljenim oko njegovih ideja, formirao fikciju, te popunjavao sadržajima: oni su živjeli Bosnu i bošnjaštvo kakvo nije postojalo, živjeli su kao muslimani u emigraciji, kako u tadašnjoj Jugoslaviji nikako ne bi mogli. Neosporna činjenica je da je Adil-beg Zulfikarpašić već tada predvidio događaje koji su uslijedili 90-tih godina, jer je Bosna oduvijek bila linija razgraničanje u emigraciji – svi su imali jedinstven stav prema Jugoslaviji, ali su se razlilazili po pitanju Bosne.

O evropejstvu, o Evropi kakvu je živio Adil-beg Zulfikarpsšić i o Evropi kakvu danas poznajemo i u kojoj djeluje Bošnjački institut, razgovarao je prof. dr. Šaćir Filandra, ističući na samom početku izlaganja da je Evropa 60-tih i 70-tih bila jedno drugo društvo, u razvoju, poletu i sa bitno drugačijom percepcijom muslimana nego što je to danas slučaj. Također je govorio o muslimanstvu Adil-bega Zulfikarpašića, podsjećajući da je on obnašao funkciju predsjednika Islamske zajednice u Švicarskoj, on je svoje muslimanstvo i bošnjaštvo znao artikulirati na evropski način. Danas je naš odnos prema Evropi krajnje provincijalan i apstraktan, a on je umio da svoje ideje i odnos prema Evropi ugradi u same temelje funkcioniranja Bošnjačkog instituta.

Temi evropejstva, prof. dr. Enes Karić je dodao da je Adil-beg Zulfikarpašić imao drugačiji poged i viziju, ali i da su okolnosti bile druge. On je bio u evropskim političkim partijama, objavljivao u evropskim časopisima i, veoma važna činjenica, sklapao poznanstva i prijateljstva. Njegova korespondencija je još neobjavljena, a sadrži prepiske sa nekim od najznačajnijih svjetskih lidera.

Zaokružujući razgovor o Adil-begu Zulfikarpsšići i njegovom životnom djelu, Bošnjakom institutu, prof. dr. Ivo Komšić poziva na proučavanje jednog od najznačajnih intelektualaca XX stoljeća i čovjeka koji je svojim ličnim i političkim angažmanom najviše uticao za osvješćivanje i razvoj bošnjačke nacionalne svijesti. Sjećajući se rasprava sa Adil-begom Zulfikarpašićem, izrazio je nemjerljivu žalost što sa njim njije uspio raspraviti jedno važno pitanje – zašto nije liberalno-demokratska ideja mogla zaživjeti u Bosni i Hercegovini. Ipak je ponudio svoj mogući odgovor, naime, da je na prosoru Jugoslavije i Zapadnog Balkana postojala multi-etničnost i multi-kulturalnost, koja se nastojala homogenizirati raspadom Jugoslavije. Bosnu, upravo što je bila najmulti-etničkija, trebalo je podijeliti, a narod preseliti.

Adil-begove ideje su bile liberlane, njegova koncepcija je podrazumijevala građanina, a ne kolektiv, a u ratu su stradali narod, ne individue, ne građani, već narod. On je također imao izričit stav da politička partija mora biti sekularna i to je jedan od razloga zašto je istupio iz SDA.

U zaključnom dijelu je Muhamed Hadžiomerović, bivši direktor Bošnjačkog instituta i dugogodišnji prijatelj i saradnik Adil-bega Zulfikarpašića, dodao objašnjenje Adil-begovog nadanja u mogućnost zaživljanja liberalizacije u Bosni i Hercegovini, a dr. Hilmo Neimarlija, pozdravljajući veliki broj gostiju 12. Foruma, zaključio da je Bošnjački institut eminentno kulturna institucija izrasla iz političkih aktivnosti vakifa.

Adil-beg Zulfikarpašić je zavještao svome narodu kulturu i obavezao bošnjački narod, svojom borbom za njegovu afirmaciju, da kroz i pomoću Bošnjačkog instituta rade i nastavljaju gdje je on stao.