HISTORIJAT NASTANKA

Bošnjački institut osnovan je 1988. godine u Zürichu. Njegov utemeljitelj istaknuti je bh. i bošnjački intelektualac, političar i kulturni mecena Adil Zulfikarpašić, koji je sa svojom suprugom Tatjanom Zulfikarpašić pola vijeka posvetio sakupljanju, klasificiranju i sistematiziranju različite građe o Bosni i Hercegovini, tačnije historijskog, književnog, novinsko-publicističkog, rukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog, umjetničkog  i folklornog blaga.

Predani rad i posvećenost rezultirali su realiziranjem ideje o formiranju Bošnjačkog instituta sa statusom zaklade (vakufa), ideje koja se kod Adila Zulfikarpašića javila još u godinama njegovog ranog emigrantskog i disedentskog života. Od samog osnutka, Bošnjački institut institucija je koja teži biti centar razvoja građanske kulture i vrijednosti kod Bošnjaka.

Smještajući Bošnjački institut u Zürich u okviru univerzitetskog kampusa, njegov utemeljitelj se nadao da će ga jednog dana izmjestiti u Bosnu i Hercegovinu. Centralno mjesto u Institutu zauzimala je biblioteka sa više od 60 hiljada jedinica, koja se iz godine u godinu popunjavala i širila.

Biblioteka je raspolagala i Zbirkom rukopisa, koja danas okuplja više stotina originala iz raznih oblasti, kao što su pravo, politika, religija, medicina, astrologija, muzika iz perioda od 13. do 19. stoljeća i  drugih oblasti. Posebno odjeljenje Bošnjačkog instituta predstavljao je Arhiv dokumenata iz različitih razdoblja, koji su bitni za proučavanje povijesti Bosne i Hercegovine, kao i prostora bivše Jugoslavije.

U Zürichu je, u sklopu Instituta, formiran Dokumentacijski centar o ratu u BiH (1992-1995), u kojem se od tada prikuplja i katalogizira sva dostupna građa, štampani materijali, fotografije, video i audiozapisi koji se tiču ovog rata. Također, uspostavljena je i priručno-informativna biblioteka sa rječnicima, enciklopedijama, leksikonima, almanasima, atlasima, kao i Zbirka novina i časopisa, u kojoj se nalaze brojna izdanja informativnih i stručnih novina i časopisa sa prostora Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

Početkom 2001. godine, glavni fondovi iz Instituta u Zürichu (biblioteka, arhiv, Zbirka umjetničkih djela) preneseni su u Sarajevo, a Bošnjački institut započinje novu eru svog postojanja i djelovanja u Bosni i Hercegovini. Kompleks Instituta u Sarajevu sačinjavaju zgrada biblioteke u kojoj su smještene knjige, arhiv dokumenata, video i audioarhiv, zbirka likovnih djela, kabineti za naučno-istraživački rad, čitaonice, sala za konferencije, drugi popratni sadržaji, te Gazi Husrev-begov hamam, koji je u funkciji kulturnog centra i predstavlja prostor u kojem se održavaju različite kulturne i naučne manifestacije i prostor gdje su izloženi dijelovi Etnološke i Zbirke umjetničkih djela.

Za arhitektonsko rješenje zgrade Bošnjačkog instituta, koje predstavlja rijetko uspjeli spoj moderne i orijentalne arhitekture, kao i za zgradu biblioteke i uspješnu restauraciju Gazi Husrev-begovog hamama, zaslužni su arhitekti Hasan Ćemalović i Ahmet Kapidžić, koji su za ovaj objekat dobili Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za 2001. godinu u kategoriji Grupne nagrade. Arhitekti Kapidžić i Ćemalović u užoj gradskoj jezgri uspješno su povezali hamam, građevinu iz XVI stoljeća sa novim modernim, funkcionalnim, višenamjenskim objektom izgrađenim u duhu arhitektonskih trendova sa  kraja XX stoljeća.