Arhiv
Važan izvor za proučavanje prošlosti Bosne i Hercegovine
Prema nastanku Arhiv Bošnjačkog instituta definira se kao privatna zbirka njegovog osnivača Adila Zulfikarpašića, koja je nastajala postepeno tokom višedecenijskog isztaživanja i prikupljanja arhivske građe supružnika Adila i Tatjane Zulfikarpašić. Prema sadržaju, Arhiv izlazi iz okvira porodičnih i ličnih zbirki te pruža uvid u historijske, političke, društvene i kulturne prilike Bosne i Hercegovine od srednjevjekovlja do početka 21. stoljeća. Osnivanjem Bošnjačkog instituta 1998. godine u Cirihu te preseljenjem u Sarajevo 2001. godine, Arhiv se, kao i sve druge zborke, pridodaje Bošnjačkom institutu kao njegova sastavna cjelina, čime se osigurava institucionalno upravljanje u prikupljanju, obradi i zaštiti ove zbirke te u omogućavanju njene dostupnosti u naučno-istraživačke svrhe.
Arhivski fond
Arhivski fond razvrstan je u šest glavnih zbirki: Zbirka Bosna, Zbirka Acta Turcica, Zbirka socijalistička Jugoslavija 1945-1991, Zbirka Emigrantika 1946-1990, Zbirka fotografija, razglednica i priznanja, te Lični i porodični arhivski fondovi. Arhivske zbirke imenovao je Adil Zulfikarpašić tokom prikupljanja građe, a Lični i porodični arhivski fondovi nazvani su prema imenima vlasnika pisane ostavštine. Arhivski fond dostupan je za pretraživanje kroz analitički i sumarno-analitički inventar. Jedan dio fonda prema odluci osnivača Adila Zulfikarpašića nije otvoren za javnost. Pored sumarno-analitičkog inventara, Institut je 2020. godine objavio Vodič kroz Arhiv Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića, koji je dostupan i u e-izdanju (vidi na web portalu „Katalozi/Pretraživanje zbirki“).
Obogaćivanje fonda
Najveći dio arhivskog fonda je nastao dok je Institut djelovao u Cirihu, naporima i zalaganjem Adila Zulfiakrpašića. Od otvaranja Instituta u Sarajevu nastavlja se obogaćivati otkupom i poklonima od pojedinačnih dokumanata i arhivalija do cijelih ili fragmenata porodičnih i zbirki.
